Posebno priznanje „Princ dječijeg carstva“ za izuzetan doprinos i razvoj stvaralaštva za ove godine dodijeljeno je istaknutom pjesniku Ismetu Bekriću.
Nagrada je uz svečani program, Bekriću uručena u Gradskom pozorištu „Jazavac“.
Dovoljno je reći, „Nosim te u srcu, čuvam te u duši, pjevam samo tebi mojoj Banjaluci“ i brojni Banjalučani pomisliće na Ismeta Bekrića, banjalučku legendu, pjesnika, dramskog pisca i novinara.
Najveći dio stvaralaštva Bekrić je posvetio djeci. U intevjuu za jedne dnevne novine, svojevremeno je kazao da pisanje za djecu „nije nimalo lagan posao, nije nikakvo spuštanje kritičke crte ili lažno „dodvoravanje“ najmlađima i svima onima koji tu književnost promatraju kao manje važnu“
– Ne postoje neke posebne definirane granice između književnosti za djecu i književnosti za odrasle. Mnoga djela su pisana za odrasle, a prihvatila su ih više djeca, ili obratno. Knjige uslovno pisane za mlade postale su zajednička literatura i djece i roditelja, i malih i velikih. Neke moje pjesme, recimo, pisao sam misleći prije svega na mlađi uzrast, a prihvatili su ih i oni sa već izgrađenim pristupima ka književnom djelu. Takva je, na primjer, pjesma „Očev kaput“, koja je prevedena na više od deset stranih jezika, i koju na književnim susretima žele čuti i odrasli – istakao je Bekrić.
Ismet Bekrić rođen je u Banja Luci 1943. godine. Srednju školu završio je u Banja Luci, a Filozofski fakultet, odsjek za književnost, u Sarajevu. Poznat je kao pjesnik, dramski pisac, a radio je i kao novinar. Bio je redovni saradnik „Vesele sveske“ i „Malih novina“, „Oslobođenja za djecu“ i Radio Sarajeva. Njegove pjesme prevedene su na više evropskih jezika, dok su mu knjige objavljene u prevodu na italijanski, turski, makedonski i slovenački jezik. Među najznačajnija djela spadaju: „Jutro tate Mrguda“ (1968), „Klupa kraj prozora“ (1974), „Otac s kišobranom“ (1977), „Radnička četvrt“ (1980), „Izabrane pjesme“ (1980, 1983, 1997),“Skriveno oko“ (1984),“Očevo breme“ (1988), „Dječije nebo“ (1999, 2004)….